Seksualna terapija ne predstavlja zaseban terapijski pravac već predstavlja skup znanja i tehnika razvijenih u svrhu zaštite te unaprjeđenja individualnog i/ili partnerskog seksualnog blagostanja. Integralni dio ovakvog rada jest psihoedukacija o mehanizmima seksualnog doživljavanja i ponašanja, uz primjenu raznih bihevioralnih tehnika koje pomažu u implementaciji željene promjene na planu seksualnog zdravlja.
U procesu seksualne terapije nerijetko se radi na nefunkcionalnim obrascima komunikacije te nezdravim uvjerenjima koji su u podlozi određene seksualne teškoće ili disfunkcije. Seksualni terapeut pomaže postići potpuno prihvaćanje vlastite individualne seksualnosti, kao i stvaranje odnosa povjerenja te emocionalne povezanosti potrebnih za ostvarivanje seksualno zdrave veze.
